“Pusti glas o nenadanoj smrti našeg velikog i slavnog mještanina gospara Vlaha Bukovca, koji je na 23. aprila umro u Pragu u 67. godini života, duboko je potresao srca svih stanovnika Cavtata. Na crni glas svačije je oko zasuzilo, jer je Bukovac bio poštena duša i čelik-karakter, kakovih nam uvijek a osobito sada treba. Svi smo ga bez iznimke ljubili, poštovali i snjime se ponosili, jer smo imali i zašto. Bukovac je imao samo prijatelja i poštovalaca, jer njegovo plemenito srce, njegova otvorena i iskrena riječ, njegova skromnost i poniznost, njegova dobra djela svakoga su mahom osvajala, samo ako je imao sreću, da doje i jedan put s njime u doticaj. Demokrat do najviše mjere rado je općio sa prostim pukom i mi smo vesela lica rado slušali njegovu mudru i iskrenu besjedu. Gospar Vlaho ljubio je svoje sumještane i svoj Cavtat svim žarom svog srca, te se je svakom napretku Cavtata od srca radovao. Svakomu je bio na ruku, te je sretan bio, kad je mogao komu pomoći. Cavtat bi bio pozlatio, da je mogao, a svaku cavtajsku ustanovu pomogao je i zborom i tvorom. Ako se je Cavtat u zadnje vrijeme poljepšao, u prvom redu to mora da zahvali njegovoj inicijativi, a i njegovoj darežljivosti. Svojim prijateljima vazda je govorio, da nigdje nije zadovoljan kao u ‘svom gnijezdu’ Cavtatu. Skoro svako ljeto dolazio je k nama, da uživa ovo lijepo naše sunce i more, i u pismima veoma bi se tužio, kad ne bi mogao doći u svoj mili Cavtat.”
Foto Berner, ispraćaj Vlaha Bukovca u Cavtatu 1922.
(stoje: Ago Bukovac, Antun Bratić, Ivan Meštrović, Branislav Nušić, Ulderiko Kalačić, Ivo Vojnović)
